+Zbog čega je važna korekcija daltonizma?
+O daltonizmu u nekoliko riječi
+Naučna osnova za dijagnosticiranje i korekciju daltonizma
+Šta pacijent treba da zna?

>Zbog čega je važna korekcija daltonizma?

Informacije iz okoline primamo posredstvom pet čula. Od toga, najviše informacija stićemo putem čula vida. Kod suvremenog čovjeka uloga čula u posredovanju informacija izgleda ovako: 90% čulo vida, 5% čulo sluha, 2% čulo dodira, 2% čulo okusa, 1% čulo mirisa. Zbog toga je bitno da do maximuma iskoristimo mogućnosti koje nam pruža čulo vida.
Gubitak informacija usled daltonizma negativno utjece na kvalitetu života, na pouzdano tumačenje primljenih informacija, a samim tim i na vrijeme reakcije.

A. Osoba sa dobrim uočavanjem boja može da razlikuje više milijuna nijansi, dok osoba sa daltonizmom, samo nekoliko tisuća, ili stotina. Na primjer, ne može da uoči da li će netko da pocrveni, ili preblijedi u toku komunikacije. Neće primijetiti na licu djeteta temperaturu, u zubotehnici i zubarstvu neće uočiti odstupanja u boji zuba i navlake, neće razlikovati zrelo voće od zelenog, nijanse kozmetičkih preparata, i tako dalje.
U poredjenju sa osobom koja vidi boje, osoba sa daltonizmom je u nepovoljnom položaju u mnogim situacijama.

B. Čovječije oko, na osnovu svijetlosti i kontrasta između boja, razlikuje, prepoznaje stvari oko nas. Razlikovanje kontrasta između nijansi je oslabljeno kod daltonista. Usljed toga mnogi detalji u okolini ostaju neprimijećeni. Posebnu teškoću za njih predstavljaju tekstovi štampani u boji, geografske mape... Na osnovu naših ispitivanja došli smo do zaključka da se korektivnim očalima pojava nerazlikovanja kontrasta između boja, može korigirati do normale.

C. Obavljanje više od 100 zanimanja, profesija je otežano zbog daltonizma. Npr. liječnik, zubni liječnik, zubotehničar, frizer, kozmetičar, moler-farbar, aranžer, keramičar, radnici u tekstilnoj industriji, industriji boja, farmakologiji, prehrambenoj industriji, itd.

D. Daltonizam je poseban problem kod djece. U toj dobi stvara teškoće u učenju, ali i u psihološkom razvoju djeteta može imati posljedice, da se dijete osjeti manje vrijednim u porjeđenju sa drugom djecom. Maloj djeci u vrtiću, ili nižim odjeljenjima se može desiti da oboje krov zelenom, ili travu crvenom bojom, zbog toga dobiju slabiju ocjenu, ili budu ismijana. Udžbenici u boji, krede u boji, geografske mape - sve to za njih predstavlja teškoće.

E. U promjetu daltonisti predstavljaju opasnost za sebe, i za druge učesnike u promjetu. Svijetla semafora, stop-svijetla, osobe koje razlikuju boje, dobro uoče iz daljine, dok osobe sa daltonizmom često prouzrokuju promjetne nezgode ne zapazeći crveno svijetlo za zabranu prelaza preko koloseka.

F. Učesnicima u lovu bi bilo veoma važno da razlikuju smeđu, zelenu i khaki - boju, najteže prepoznatljive boje za daltoniste. I tu bi korektivne očale puno pomogle.

G. Dešava se, da se muškarci, daltonisti, obuku ne usklađujući boje, da nose čarape različitih boja.

H. Prilikom kupovine, tumačenje obojenih natpisa može biti pogrešno.

I. Prilikom bojenja, dekorisanja, odabiranje i usklađivanje boja za njih predstavlja problem.

J. Igre kartama.

K. Kod video igara zbog smanjenog broja nijansi, daltonisti imaju osjećaj, da je videoigra lošije kvalitete.

L. Teško razlikovanje boja dresova, stvara teškoće kod bavljenja sportom, ili praćenja sportskih događaja.

M. Pogrešno tumačenje informacija sa monitora elektronskih aparata, mobilnih telefona, LCD ekrana, LED ekrana, i u slučaju crvenog i zelenog digita.

nazad

>O daltonizmu u nekoliko riječi

Svijet u koloru

Najviše informacija iz okoline, 90%, dobijamo zahvaljujući čulu vida, jednom od pet čula. Čovječije oko vidi u koloru, zato su ove informacije od velikog značaja. Na osnovu boja, kućanica odabira sviježe meso ili povrće, boja tena odaje raspoloženje, ili nam govori o eventualnim bolestima. Prema boji odabiramo odjevne predmete, kozmetiku, i uređujemo stan. U promjetu, zračnom, vodenom i kopnenom, svijetla raznih boja regulišu promjet, električne vodove elektro monteri razlikuju po boji, tekstovi na monitorima u boji pomažu brži rad.
Boje, pored toga što nam prenose informacije, uječu i na raspoloženje. Na osnovu posmatranja, crvena boja osvježava, zelena smiruje, plava pomaže pri koncentraciji, smeđa boja uspavljuje. Neke kompozicije boja nalazimo skladnima, dok neke smetaju, i smatramo da su disharmonične.
Boje imaju i simbolična značenja. U Evropi je crna boja žalosti, bijela znači čistotu, nevinost. Crvena, znači strašna osjećanja, žuta je boja zavisti.

Kako vidimo boje?

U stvaranju slike u koloru zajedničku ulogu imaju oko i mozak. Oko pri tom funkcionira poput minijaturne digitalne kamere, koja se za obradu i čuvanje podataka priključuje na računar velikog kapaciteta: mozak. Svijetlost, koja prolazi kroz "objektiv" oka, leća fokusira na splet nerava na zadnjem zidu površine oka - retinu. Na retini je razmješteno mnoštvo receptora vida, koji funkcionišu slično digitalnoj kameri.
Receptore vida čine oko 130 milijuna štapića, koji funkcionišu noću, i oko 7 milijuna čepića, koji imaju ulogu pri dnevnoj svijetlosti. Oni imaju funkciju digitalne kamere sa najvećom rezolucijom. Receptori se priključuju na nerve, koji prenose nadražaj preko očnog živca do mozga.
Elementi vida u sumraku, štapići, ne razlikuju boje, ali su veoma osjetljivi. Nasuprot, elementi vida pri dnevnoj svijetlosti, čepići su manje osjetljivi, ali razlikuju boje. To je moguće zbog toga, što se u njima nalaze tri različita pigmenta. Jedan od njih je osjetljiv na crvenu, drugi na zelenu, a treći na plavu boju. Ovi pigmenti upijaju crveni, zeleni odnosno plavi dio boje, i u zavisnosti od toga, koliko od svake boje mogu absorbovati, stvaraju se nijanse.

Krivulje osetljivosti receptora

Usled čega neko postaje daltonista?

Daltonizam je nasljedna anomalija. U Evropi 8% muškaraca i 0,5% žena su nasljedno daltonisti. Smijetnje u razlikovanju boja, koje nastaju kao posljedica nekog štetnog dejstva (alkoholizam, trovanja, razna oboljenja) obično nestaju ako se uzrok otkloni.
Rezultat posmatranja daltonista, i tzv. slijepih za boje, što predstavlja teži oblik daltonizma, je da i oni vide boje, ali drugačije i manje (nekada svega nekoliko stotina nijansi mogu da razlikuju, dok osobe sa dobrim prepoznavanjem boja razlikuju 4 milijuna nijansi).
U mnogim vidovima života to predstavlja hendikep. U mnogim djelatnostima (npr. tekstilna, prehrambena, kozmetička industrija, industrija boja, automobila), daltonisti ne mogu biti efikasni kao osobe sa dobrim raspoznavanjem boja.
U promjetu daltonisti izazivaju mnogo više udesa, i tako predstavljaju opasnost za sebe, i druge.
U predškolskoj i školskoj dobi, djeca daltonisti mogu imati teškoće zbog nepravilne upotrebe boja na crtezima, upotrebe udžbenika u boji, geografskih mapa ili logičkih blokova u boji.

8%   6%   4%   2% Po Cruz-Coke-u (1970)

Učestalost daltonizma u Srednjoj i Severnoj Americi i Evropi

Daltonizam je nasljedna anomalija, koja nastaje zbog anomalije X kromosoma. Diabetes, alkoholizam, pojedini lijekovi, trovanja, također mogu dovesti do ove pojave. U Americi od diabetesa boluje 27 milijuna osoba.

XY: Muškarac XX: Žena XY: Muškarac daltonista XX: Žena nosilac daltonizma XX: Žena daltonista

Nasljedni daltonizam

Osnovni tipovi daltonizma

Kom tipu pripada osoba sa daltonizmom, odrediće koji od primarnih receptora ne funkcionira ispravno (za crvenu, zelenu ili plavu boju).

nazad

>Naučna osnova za dijagnosticiranje i korekciju daltonizma

Čovječije oko je u mogućnosti da razlikuje više milijuna nijansi. Više od 6 milijuna receptora boja, čepića, se nalazi u oku, koji su senzitivni u intervalu između 380-40 nm. Na osnovu njihove osjetljivosti tokom valne duži, čepiće delimo na tri grupe: Protos, Deuteros, Tritos, ili L, M, S čepići, a osjetljivi su u intervalima dugih, srednjih i kratkih valova (crvenkasta, zelenkasta i plavkaste boje). Navedena slika je prikaz osjetljivosti receptora na valnoj duži.

1. slika: Normalna osetljivost receptora na valnoj dužini svjetla

Mogućnost, da raspoznajemo boje, uslovljavaju dva faktora: identifikacija boja, odnosno sposobnost da pravilno imenujemo boje, i diskriminacija boja, sposobnost razlikovanja različitih boja. Uočavanje boja daltonista razlikuje se od "prosečnih"osoba zbog odstupanja od normale, funkcije jednog ili više čepića, stoga je identifikacija boja daltonista lošija. Razlikujemo više tipova daltonizma. Najčešće su: anomalije receptora Protos i Deuteros (Protanomalija, Protanopija, Deuteranomalija, Deuteranopija) redje oštećenje Tritos-a (Tritanopija), i može se desiti da je samo jedan tip receptora ispravan (Monokromazija) ili su čak sva tri receptora oštećena, i samo funkcioniraju štapići, zaduženi za noćni vid (Achromazija).

Daltonizam tipa crvena-zelena (Protan, Deutan) nastaje zbog nepravilnosti X kromosoma, i nasljedan je. Žene imaju dva X kromosoma, dok muškarci jedan X i jedanY kromosom. Pošto kod muškaraca X kromosom nije dupliran, njegova anomalija uslovljava pojavu daltonizma, dok kod žena, ako je jedan X kromosom ispravan, tada genetski ispravan "nadjača" oštećenog. Zbog toga je broj muškaraca, daltonista, procentualno veći. U Kavkazima je 8% muškaraca, i 0,4-0,5 % žena su daltonisti tipa crvena-zelena. Ređa je pojava nasljednog, Tritanopia tipa, svega 0,05% ukupnog broja stanovnistva. Uzrok daltonizma, po ranijim mišljenjima je, da je osjetljivost oštećenog receptora smanjena, ali po novijim ispitivanjima se pretpostavlja, da kod oštećenog receptora dolazi do poremećaja intervala osjetljivosti. Naše metode korekcije daltonizma baziraju upravo na ovim pretpostavkama.

Korekcija vida daltonista

Za korekciju daltonizma proizvodimo leće tipa "crvena- zelena", kao i leće sa specijalnim slojem. Na slici br. 2. je prikazana osjetljivost receptora kod osobe sa tipom Deuteranomal na valnoj duži. Osjetljivost nepravilnog Deuteros-a se pomjerila prema Protos-u, što rezultira teže razlikovanje crvenih, žutih i zelenih nijansi.

2. slika: Osetljivost receptora kod osobe sa daltonizmom tipa Deuteranomalije i osobe sa pravilnim uočavanjem boja

Osjetljivost L i S čepića je jednaka, dok se osjetljivost čepića M sa anomalijom, pomera prema L. Da bi se izbjegla ova nepravilnost, koristimo specijalno konstruiran filter. Sloj teba da je izrađen tako, da spektar svijetlosti, koji sloj propušta, promijeni tako, da on kod osoba sa daltonizmom izazove nadražaj sličan, kao kod osobe sa dobrim vidom. Pritom treba obratiti pažnju, da se to dejstvo ispolji na srednjim valnim dužima, gdje postoji nepravilnost, a na dugim i kratkim valnim dužima ispoljava što manje dejstvo.
Karakteristike sloja, koji je konstruiran za slučaj opisan na slici 2., prikazan je na slici 3.

3. slika: Transmisija sloja, konstruisanog za slučaj, opisan na slici 2.

Slika 4. prikazuje djelovanje sloja na receptore boja. Na slici je vidljivo, da dejstvo sloja nije savršeno, ali u cjelosti gledano, krivulja osjetljivosti je približna osjetljivosti osobe sa dobrim razlikovanjem boja. Ako imamo u vidu, da se pod dejstvom sloja, stanje adaptacije čepića menja (osjetljivost čepića se prilagođava smanjenoj ili povećanoj količini svijetlosti), novonastalo stanje se može interpretirati, kao da se osjetljivost čepića pomjera u pravcu normale.

4. slika: Utjecaj sloja na osjetljivost čepića

Ispitivanje uočavanja boja i dijagnosticiranje daltonizma

Tradicionalni testovi za ispitivanje daltonizma, kao razne pseudo-izokromatske slike, "tačkaste" slike (Ishihara, Dvorin, Velhagen, Rabkin itd.), test pamuka, Lantern test, itd., služe za otkrivanje osoba sa crveno-zeleno daltonizmom. Za određivanje tipa i težine daltonizma (anopia ili anomalia) koristi se anomaloskop. Pomoću suvremenih anomaloskopa (Moreland), pored crveno-zelenog daltonizma, moguća je dijagnoza i Tritanopije. Test, koji koristimo, je sličan pseudo-izokromatskim testovima na monitoru, i pogodan je za odredjivanje tipa i težine slučaja daltonizma.

nazad

>Šta pacijent treba da zna

Klinički testovi pokazuju, da u oko 70% slučajeva, leće sa slojem imaju dobar učinak. Poboljšanje se može dokazati objektivno, testovima (Ishihara test, monitorski testovi), ali 25% pacijenata i subjektivno osjeća pozitivne rezultate.

A. Mijenjaju se boje
Većina pacijenata zapaža, da svijet oko sebe vidi u više boja, ali ove promjene, u odnosu na one na koje je navikao, djeluju zbunjujuće, i na osnovu prvih utisaka nerado prihvataju upotrebu ovih očala. Međutim, poznato je, da se oko u velikoj mjeri prilagođava brzim ili sporijim promjenama. Primjećujemo, da ako sa jake sunčeve svijetlosti uđemo u prostoriju sa umjetnim osvijetljenjem, prvo sve vidimo u crvenoj boji, pošto umjetno svijetlo sadrži mnogo više crvenih komponenata, dok plavih nešto malo. Već posle nekoliko minuta sve vidimo u prirodnim bojama, jer su oči u mogućnost da izjednače razlike, zahvaljujući svojoj sposobnosti adaptacije. Ova se pojava naziva konstantnost boja. Drugi primjer: poslije operacije katarakte, pacijent sve vidi u plavoj boji. To je zbog toga, što se oko tokom godina prilagodilo na žuto-smeđe promene leća, koja se operacijom odstranjuje. Obično prođu dva tjedna, nekad i dva mjeseca, dok se oko odvikne utjecaja žuto-smedjih leća, i ponovo vidi sve u prirodnoj boji. Isti je slučaj sa korektivnim lećima: treba se priviknuti na promjene. Privikavanje (adaptacija na boje) traje kod mladjih osoba kraće, kod blažih oblika privikavanje traje nekoliko minuta, kod tezih, nekoliko dana.
Adaptacija na boje je bitan momenat toka mehanizma korektivnih leća. Korekcija je u potpunosti završena, kada je ostvarena adaptacija na boje. Zbog toga kontrolne testove ne treba raditi odmah, u momentu početka korišćenja očala. Treba sačekati nekoliko minuta do adaptacije. Proces se može ubrzati djelovanjem jake bijele svijetlosti.

B. Stepen poboljšanja
Neki smatraju, da stepen poboljšanja nije dovoljan, da bi vrijedilo kupiti, i koristiti očale. Ali moramo znati, da poboljšanje nikada ne može biti stopostotno. To je isto, kao pokušati nadoknaditi izgubljen organ, ili funkciju. Npr. dobra proteza umjesto amputitarane noge puno pomaže, ali nikada ne može u potpunosti zamijeniti zdravu nogu. Isto tako, očale sa dioptrijom nikada ne mogu da vrate vid u potpunosti.

C. Učenje
Veliku pomoć očale pružaju u učenju. Kao što se uz pomoć proteze uči hodanje, privikava na upotrebu progresivnih leća, tako se i uz pomoć korektivnih očala uči prepoznavanje boja. Colorlite očale, na prvom mjestu, poboljšavaju sposobnost diskriminacije boja (razlikovanje finih nijansi boja). Identifikacija boja (prepoznavanje i pravilan naziv boja) je rezultat procesa učenja. U djetinjstvu, nazive boja naučimo u toku učenja govora, a koristeći očale za korekciju razlikovanja boja, također treba naučiti prepoznati boje. Naravno, to je lakše u djetinjstvu, nego u kasnijoj dobi. Učenje je brže, ako se koriste nastavni programi u vidu kurseva. Upotreba očala za korekciju, testirana Ishihara-testom, dala je sljedeće rezultate: daltonista, star 24 godine, od 20 brojeva bez očala prepoznaje 6, očalima u prvoj minuti 10, poslije tjedan dana 12, posle 6 tjedna 19. U međuvremenu je tjedno jednu uru prisustvovao vježbama u Colorlite-u

D. Odsjaj očala
Nekima smeta odsjaj stakala, sličan ogledalu. Sjaj nastaje zbog tehnike nanošenja sloja. Očale boju svijetla, koje dospeva u oko, mijenjaju tako, da nadražaj koji stiže do centra u mozgu, bude poput onog, koji stiže iz zdravog oka, bez očala. Očale nepotreban dio svijetlosti odbijaju, a propustaju samo potreban dio. Neugodan odsjaj nastaje dijelom i zbog toga, što se svijetlost, koja dopire od nazad, reflektira u oko. Da bi to izbjegli, treba izabrati okvir, koji nije širi od lica.

E. Naočari propustaju manje svetla
Kod nekih, postoji bojazan, da će lošije vidjeti očalima, zbog upijanja neznatnog dijela svijetlosti. Mogućnost propustanja svijetlosti Colorlite očala iznosi u prosjeku oko 40%. Tako blago dejstvo oko jedva da i registrira. Naime, oko je u mogućnosti, da kompenzira mnogostruke promjene intenziteta svijetlosti, uporedo sa potpunom funkcijom prepoznavanja boja. Svijetlije očale za sunce propustaju 5-10% svijetlosti, dok tamnije, 1-2%.
Pri umjetnom osvijetljenju u sobi, prilikom gledanja televizije, na raspolaganju je dovoljno svijetlosti, da bi se mogle koristiti očale Colorlite.

nazad